U vremenu teškom
Mir dvaju svijetova u dvije riječi ove:
Uljudno s tuđinom srca prisnim plove.
Nedaj, o Hafize, da vijek ti uzalud prođe,
Iskoristi svaki časak koji dođe.
Ko god hoće nek uđe, šta god hoće nek kaže,
U nas nema oholosti, laskanja i làže.
...
O, ti, za kog vele da činiš dobro svemu gradu
Čudi me da ne vidiš bijednike u radu.
Juriši od dôsta došli mi do guše.
Taj posljednji juriš da l je korijen tmuše.
...
Ne idi crnom mudrijašu na kapiju,
Jer riznice milja u tebi se kriju.
Sad kad sam ti blizak nek me milost slijedi,
A kad budem zemlja šta kajanje vrijedi.
...
Da idem! O, kuda? Šta da radim, da snivam?
U vremenu teškom ja već mrtav bivam.
Prijatelj mi svaki ima šta god želi
A sirotog Hafiza dugovi pojeli.
Pisah ove riječi kako drugi ne bi,
Iz svoje dobrote čitaj ih po sebi.
Hafiz Šemsuddin Muhamed Širazi (1320–1389)
Prepevao Enes Halilović
Sent 28-29
